Dakle, danas ja na svom radnom mjestu radim, što je logično i dolazi mi čovjek , najdeblji ikad, nikad ja nisam vidjela čovjeka koji je ovoliko debel, dakle bez problema možeš ručat na njegovom trbuhu, i dolazi mi na pult, ja se već spremam na novi val smrada, jer još nisam ispraksirala svoj nos na te silne smradove, i stavljam ruku preko face i krenem tipkat , kad čovjek ne smrdi, on ne smrdi kao ostali debeli ljudi koji su dosad smrdili, i ja njemu, bez razmišljanja kažem: svaka čast, vi ste ovdje prvi debeli čovjek koji ne smrdi. Čovjek je napustio poslovnicu. Drugi ljudi su me čudno gledali.

Pričali smo ja i moj prijatelj jednom prilikom i pitanje je bilo šta ćemo radit, ja sam mu rekla da bi mogli namazat leđa sunokretovim uljem i sklizat se po stanu, a on je meni mrtav ladan reko : sjest ću na bicikli, objesit slušalice oko vrata, pustit ću pjesmu ovo će biti dobra noć predosjećam i gledat prebrzi i prežestoki 5 i zabit se biciklom u staru.

tek sam napravila ovo ništa ne kužim. ništa.